O Hramu |
Non Nobis Domine Non Nobis Sed Nomini Tuo Da Gloriam
© OCMTH CROATIA
HRAM – ŠTO TO ZNAČI?
Pok. Barun Anton E.O. Leuprecht, K.G.C.T., Chef Mondial
Pisac ovog teksta bio je mudar i svet čovjek koji je živio s Vitezovima Templarima u religioznoj zajednici i koji je bio tvorac ideje „autonomnih priorata“. Ovaj članak je uzet iz „Priory Newsletter“, broj 4 – prosinac 1989, Škotskih Vitezova Templara.
Pitanja koja mi najčešće postavljaju o Redu Hrama glase: „Za što se zalažete? Da li ste Vi crkvena organizacija, vojna, domoljubna ili politička organizacija; da li se bavite izučavanjem povijesti ili nasljeđa, da li ste profesionalna ili humanitarna organizacija?“ Na sva ova pitanja mogu dati odgovor da smo mi sve navedeno i mnogo, mnogo više. Ali, s takvim bih odgovorom samo povećao zbunjenost onih koji ne razumiju naš Red. Dozvolite mi da podijelim s Vama nekoliko misli o tome za što se mi uistinu danas zalažemo.
Red je – prvo i osnovno – kršćanska organizacija. Naši članovi shvaćaju ozbiljno Krista i Njegov život i djela. Kao takvi, oni su aktivni ili „militantni“ kršćani. No ta militantnost se odražava isključivo u davanju dobrog primjera drugima. Kada se zalažemo i djelujemo u kršćanskom duhu, izlažemo svijetu naše vratove. I sve dok smo voljni tako činiti te čuvati i braniti našu vjeru, mi smo, na neki način, „militantni“. Zbog toga smo sačuvali važan element kompletne vojne organizacije koja je u prošlosti karakterizirala naš Red. Zbog toga što naša „militantnost“ proizlazi iz naše vjere, mi smo također i religiozni.
Ako smo sljedbenici Krista, moramo proučavati Njega i Njegov život. Moramo ga pokušati sagledati u kontekstu vremena u kojem je hodao zemljom u tjelesnom obliku. To nas čini studentima povijesti.
Kroz povijest mi proučavamo Krista i njegove dobre sljedbenike tijekom niza godina njihovog djelovanja. Tako dolazimo i do viteškog doba i pokušavamo održavati neke kvalitete koje je to doba donijelo čovječanstvu. Ako kroz povijest možemo pronaći tragove naše obitelji, također činimo i to. Kao kršćanima, obveza nam je poboljšanje stanja svoje nacije. To nas čini domoljubima. Ako vjerujemo u neku političku akciju, mi je poduzimamo. U tom smislu, individualno, možemo imati i politički epitet. Povijest našeg Reda nas je jako dobro naučila kako se brzo može uništiti ono što izgleda kao sigurna sloboda. Bez demokratske slobode u našoj zemlji, suverenitet i neovisnost našeg Reda bi mogli brzo nestati. Naša je obveza da održavamo i da se brinemo o tom velikom daru – slobodi u našoj domovini. Bez te slobode, naš gospodar više ne bi bio Bog, već država. Osobna sloboda, koja proizlazi iz naše demokracije, omogućava nama i našoj djeci da se bavimo profesijama po svom izboru. Kako nas Krist naučava da obavljamo svoje pozitivne dužnosti najbolje što možemo, mi stremimo prema osobitom, kršćanskom obliku profesionalizma. Svako malo uviđamo da siromaštvo ograničava slobodu. Mi se borimo protiv toga našim humanitarnim radom, nastojeći pomoći ljudima i naučiti ih da si sami pomognu. Između svega čime se bavimo, naš humanitarni rad jest ono što je najvažnije.
Mi se, dakle, uistinu bavimo svime onime što je gore navedeno. Ali, kako se usuđujemo biti tako ambiciozni? Sasvim sigurno, još nismo dosegli stupanj na kojem sve što radimo, radimo dobro.
Prije dvije tisuće godina, jedan je jednostavan čovjek, u najjednostavnijim mogućim okolnostima, bez podrške bilo kojeg oblika komunikacije osim svog vlastitog glasa, ali ispunjen Duhom Božjim, riječima i djelima provodio volju Božju. On je bio, i jest, Riječ Božja. Živio je kratko, održao nekoliko govora, imao još manje prijatelja i konačno, proganjan i napušten, umro bijednom smrću. No, taj je čovjek promijenio svijet, pa tako i sve nas i dao nam najdragocjenije blago, blago koje možemo prihvatiti ili odbiti. To blago čine Vjera, Nada i Milosrđe. Prihvatiti ove velike darove svim našim srcima i dušama i potom pokušati živjeti po propisima te Vjere, Nade i Milosrđa, znači živjeti kao vojnik Krista u Božjoj kući; kao Vitez u Božjem Hramu.
Neka nas Bog sve blagoslovi upornošću i izdržljivošću tako da naša Vjera postane snažna, da naša Nada izvuče druge iz očaja i da naša Ljubav i Milosrđe dodirnu mnoge, mnoge ljude, i da sve što činimo, činimo u Njegovo ime.