Pravilnik Siromašnih Vitezova Kristovih i Hrama Salomonovog
Regula Pauperum Commilitonum Christi et Templi Salomonis
1128. godine održan je crkveni Koncil u Troyesu gdje su templari službeno priznati i ustanovljeni kao vjersko-vojni red, te prihvaćena redovnička pravila te zajednice koje je redigirao Bernard od Clairvauxa.
Hugues de Payens, plemić iz Champagne , osnivač ovog reda proglašen je Velikim Meštrom.
Ovdje počinje uvod Pravilnika Hrama
1.Govoriti ćemo ponajprije za sve one koji kradomice i u potaji preziru svoju osobnu volju žudeći čista srca za službom Suverenom Kralju kao Vitezovi koji sa promišljenom mudrošću žele biti rasterećeni brige za odjećom i opremom i sa istom podmireni ljubaznošću i darežljivošću koja će biti štit njihove poslušnosti. I stoga je na nama opomenuti te, tebe koji sada napuštaš prizemnost života svjetovnog viteštva kome Isus Krist nije uzor i cilj, već je briga za ljudske potrebe i užitke sama sebi svrha, da si zahvaljujući Njegovoj blagoslovljenoj milosti izdvojen i izabran od strane Gospodina iz obične gomile, sa zadatkom, po kojem je muškarac dužan braniti pripadnike Svete Crkve i na toj dužnosti ćeš zauvijek ostati.
2.Najvažnije od svega, tko god izabere biti Vitez Gospodnji, birajući svetu dužnost kao svoju stalnu obvezu odabrane vjere, mora u sebi ujediniti čistu riješenost i čvrstu istrajnost, biti dostojan i svet, mora spoznati plemenitost i zauvijek ostati neukaljan, čvrsto riješen i priležan da služi i uvijek bude spreman pridružiti se mučenicima koji su svoje duše dali za Isusa Krista. U ovom svećeničkom Redu viteštvo će procvjetati i biti oživljeno. Današnji viteški stalež prezire ljubav i potrebu za pravdom i odbija da izvršava svoje obveze zaboravljajući što su njegove dužnosti; da brani i štiti siromašne, udovice, siročad i Crkvu; već vrši nasilje, pljačka i ubija. No Gospodin Bog i Spasitelj naš Isus Krist koji je uvijek s nama, posla svoje prijatelje iz Svetog Grada Jeruzalema na dug put do Francuske i Burgundije koji su spremni radi našeg spasa i učešća u istinskoj borbi primiti pomaz prave vjere i bez zazora ponuditi svoje duše u dobrovoljnom žrtvovanju.
3.Stoga mi, sva bratstva sa podjednakom radošću, na zahtjev Gospodara Hugues de Payens, koji je osnovao Red inspiriran Milošću Svetoga Duha i na koga Sveta Stolica gleda s blagonaklonošću, sakupljeni u Troyesu i pristigli iz različitih provincija koje se nalaze iza mnogih gorja, pod zaštitom Sv.Hilarija čiji se dan slavi danas, 1128 god. od rođenja Kristovog, devet godina poslije osnivanja spomenutog Viteškog Reda, nakon što smo pažljivo saslušali usmeno izlaganje gore spomenutog Gospodara, Brata Huguesa de Payens-a, uz sve ograničenje našega razumijevanja, načinismo Pravilnik koji se nama čini dobar i dobronamjeran jer željasmo izbjeći činjenje bilo kakve štete i nepravde dušama koje su spremne ponuditi sebe za žrtvu Bogu.
4.Pažljivo razmotrivši sve razloge i ništa ne uzevši olako, svjesno izabrasmo mjesto za održavanje koncila gdje diskrecija neće biti narušena, i posavjetovani mudrom razboritošću od strane našeg Časnog Oca Honoriusa i plemenitog i uzvišenog Patrijarha Jeruzalemskog Stefana koji dobro poznaje ne samo gore spomenutog člana Reda već i djela i zasluge koje na Istoku ostvariše Siromašni Kristovi Vitezovi, koncil je po pitanju svakog člana Pravilnika glasao jednoglasno. Iako koncil činiše mnoštvo Otaca, nijedan zaseban autoritet nije uticao u našem rasuđivanju da li je neka pojedinačna odredba ispravna ili ne, niti na način kako je ona izražena i formulirana.
5.Stoga ja, Jean Michel, kome je na povjerenje i čast dana izrada dokumenta Milošću Božjom , skroman svećenik, sačinjavam isti po nalogu i uputstvu člana koncila, poštovanog Oca Bernarda iz Clairvauxa.
Imena Uzvišenih Očeva koji su kao članovi prisustvovali Koncilu.
6.Prvi je Matthew, biskup Albanoa, milošću Božjom izabrani nuncij Svete Rimske Crkve; Renaud, nadbiskup Reimsa; Henri, nadbiskup Sensa; Gocelin, biskup Soissonsa; biskupi Orleansa, Meauxa, Auxerrea, Chalonsa, Beauvaisa, Otac iz Vezelaya koji će kasnije biti rukopoložen u nadbiskupa Lyona i biti postavljen za legata Svete Rimske Crkve; Otac iz Citeauxa; Otac iz Pontignya; Otac iz Trois-Fontainesa; Otac iz opatije St.Denisa iz Reimsa; Otac iz opatije St-Etiennea iz Dijona; Otac iz opatije Molesmes; Otac Bernard iz Clairvauxa čije iskazane riječi od strane gore spomenutih bijahu pozdravljene sa odobravanjem i ushićenjem. Također bijahu prisutni Gospodar Aubri de Reims i Gospodar Fulcher kao i neki drugi Gospodari koji ne htjedoše biti upisani. Spomenuti treba i one čija imena ne stigoh zapisati kao i one koji sa svojim imanjima jamčevinu davaše i koji se pokazaše kao ljubitelji istine; grofa Theobalda i grofa od Neversa i Andrea de Baudemanta. Oni su se pred koncilom i njegovim članovima pokazaše izvrsno iskazavši razboritost i zabrinutost pružajući garanciju i sigurnost da na bilo koji način koncil neće biti ometan i uznemiravan niti prisiljen da učini nešto što nije pravo.
7.Također prisutan Brat Hugues de Payens, Poglavar Viteškoga Reda, sa još nekolicinom Braće koja su nazočna sa njim. To su Brat Roland, Brat Godefroy, Brat Geoffroi Bisot, Brat Payen de Montdidier, Brat Archambaut de Saint-Amand. Rečeni Gospodar Hugues i njegovi pratioci a u skladu sa onim što spominjasmo u prethodnim članovima upoznao je prisutne Oce o teškim i skromnim početcima i isti sa odobravanjem razumješe i proglasiše njegovo Očinstvo nad Redom imajući na umu onoga koji reče '' Ego principium qui et loquor vobis'' [Ja koji ti se obraćam sam početak] obavezaše se da će to tako i ostati.
8.S radošću objavljujemo da je ovaj koncil sačinio Pravilnik koji je u potpunoj suglasnosti i ničim protivan Svetim Spisima koje vrijedno iščitavasmo kao što nam velika mudrost Svetog Oca Rimske Crkve Honorijusa i patrijarha Jeruzalemskog Stefana i nagovijestiše, te potpuno uvjereni u valjanosti odredbi i poglavlja Pravilnika, isti smatramo obvezujućim dogovorom po svim njegovim članovima sa Siromašnim Vitezovima Kristovim kojima na upravu dajemo Hram smješten unutar Jeruzalema i sačinjavamo zapis koji smatramo da treba postojati i koji nikada ne smije biti zaboravljen, već ustrajno održavan tako da Vitez može stati pred svoga Gospodina Stvoritelja siguran u predivnu Milost Njegovu podstaknut i okrjepljen ispunjenom službom Gospodnjom koja je nešto najizvrsnije i slađe od meda pa stoga dozvoljavamo i odobravamo službu onih koji tako žudno žele posvetiti se istoj.
Per infinita seculorum secula. Amen [Za vjeke vjekova. Amen]
9.Ti koji ćeš se odreći svoje vlastite volje i koji ćeš služiti Suverenog Kralja na konju i sa oružjem u rukama, za spasenje svoje duše umjesto strogo određenog vremena i mjesta, moraš ma gdje bio i u kakvim uvjetima, iskazati želju i namjeru da čuješ Jutrenje i cijelu Službu obavljenu po kanonu Crkve Kristove i da istim prisustvuješ bilo sam ili u prisustvu Gospodara ili starije Braće, u Gradu Jeruzalemu ili drugdje. Svoje obećanje i danu Zakletvu da te varljivi svijet neće odvući od dužnosti tvojih, moraš ispoštovati i u ime Ljubavi Božje iskazati svoj prezir prema svim iskušenjima tjelesnim i duhovnim, ne obazirući se na glad ili žeđ koji more tijelo tvoje, već poštujući Volju Gospodina našeg i onih koji ga predstavljaju, savladati strah i slabosti svoje i spremno ući u bitku časno noseći odoru i obilježja koja te čine tim što jesi.
10.Ipak, ukoliko se desi da nisi u mogućnosti prisustvovati Jutrenju ili se pak nađeš među onima koji Istočnom Kršćanstvu pripadaju – što ,vjerujemo, da će se dešavati često – pa ne možeš učestvovati u kanonski određenoj Službi, umjesto Jutrenja, izreci 13 ''Oče naš'' zatim još po 7 istih na svaki sat i 9 umjesto Večernjeg. Svi koji su s tobom neka isto učine .Ukoliko se ipak desi da neko iz nekog razloga ne učini ovako, bilo da se radi o Jutrenju ili satovnoj molitvi, dužan je slijedećom prilikom udvostručiti broj molitvi da ne bi ostao dužan Gospodinu u iskazivanju zahvalnosti.
Način na koji se Braća primaju u Red
11.Ako postoji neki vitez svjetovni, ili neki običan čovjek, koji želi napustiti svoj dosadašnji grješni način života i odreći se svijeta ovoga i prihvatiti se obaveza opstezica tvojega i Bratstva tvoga, ne primajte ga odmah čak ni na probu jer kao što reče Sv. Pavao '' Probate spiritus si ex Deo sunt'' [Isprobajte duhove da li od Boga dolaze]. Najbolje je prvo upoznati i procijeniti čovjeka pa ga tek onda na probe staviti jer se mora vidjeti koliko je čvrsta njegova namjera da ispoštuje ono što se kao zahtjev bezuvjetni stavlja ispred njega pa ukoliko Gospodar smatra da je isti vrijedan a Braći njegovo društvo godi i sigurni su da u njemu iskrene pobude i vrline ima, može mu se dozvoliti da izreče molbu proisteklu iz čista srca njegovoga.
O odriješenim vitezovima
12.Kada se nađeš u društvu gdje su okupljeni vitezovi od Crkve odriješeni naređujemo ti da se odmah udaljiš i to bez obzira da li se radi o onima koji pređoše more radi dobitka oprosta grijehova svojih ili ne i bez obzira koliko dugo oni vremena proveli u ostvarenju te namjere spasenja duše svoje. Ukoliko neko takav Bratstvu se želi pridružiti to nikako i pod nikakvim uvjetima nije moguće prije no što nadređeni biskup ne bude upoznat sa tom njegovom namjerom. I tek kada biskup ga primi i ukoliko mu razrješenje od grijeha da, on smije izaći pred Gospodara i Braću Templare pa ukoliko mu je život sad častan i vrijedan i ukoliko Gospodar i Braća to smatraju da treba, milostivo će mu biti dopušten prijem i proba njegove iskrenosti i istrajnosti. Ako se kojim slučajem desi da u međuvremenu umre prije no što je primio postrig, treba mu pružiti sve one počasti kao i drugim Siromašnim Vitezovima Templarima jer je on već sa svojim bijednim i teškim životom iskupio grijehe svoje.
13.U bilo kojem drugom slučaju i okolnostima Brat ne smije biti u društvu odriješenog čovjeka, bio on vitez ili ne, niti uzeti nešto od njega, bilo kakva stvar da je u pitanju i to izričito zabranjujemo jer se istom ne može dati nikakvog povoda da bi mogao pomisliti užasnu misao da je sličan Bratu na bilo koji način. Ipak, ako je odriješenom zabranjeno da prisustvuje Službi a on to iskreno želi, Brat može ostati u pratnji njegovoj pružajući mu zaštitu kao čin milosrđa ako mu nadređeni to dopusti.
O primanju djece u Red
14.Mada neki drugi Redovi dopuštaju prijem djece i njihovo uključivanje u religiozni život po propisima Sv. Otaca , Mi to Braći nikako ne možemo preporučiti. Sramotno je umjesto sebe, odraslog muškarca u punoj snazi sposobnog da nosi teško oružje, nuditi svoje nejako dijete da oslobađa Sv. Zemlju u ime Isusa Krista. Ukoliko ipak otac i majka izađu pred Braću iz nekog Stožera sa takvim zahtjevom treba im ukazati na poželjnost da Brat bude odrastao muškarac i upitati da li dijete ima starije braće ili ima li mogućnosti da se otac primi svete dužnosti jer bolje je da drugi žale njega nego da on žali druge. Ukoliko i dalje budu ostali čvrsti u svojoj namjeri da dijete daju pridružiti se Bratstvu mora se izvršiti odgovarajuća proba u kojoj će Braća i Gospodar pokazati mudrost i oprez a ukoliko dijete ipak uspješno savlada postavljene mu zadatke onda provjeriti njegovu iskrenost i želju da pristupi Redu sa velikim oprezom i pod svim uvjetima koji se podrazumijevaju i za ostalu Braću.
O predugom zadržavanju Braće u Crkvi
15.Neprihvatljivo je slušati određene članove bogoslužja sjedeći jer se stajanje podrazumijeva a mnogi od nas su istiniti svjedoci da se toga ne pridržava. Mi ne smijemo dopustiti ovakvo ponašanje i moramo negodovanje svoje iskazati zbog toga. Stoga ponavljamo ono čega bi se svi trebali pridržavati bez obzira na jakost ili slabost volje nečije, da kada se poje psalam koji se zove '' Venite'' [On je došao] i službujući svećenik pozove prisutne da sjednu i u tišini i u sebi izgovaraju molitvu, to bude učinjeno bez strke i galame, da drugu Braću ne bi u njihovoj molitvi ometali.
16.Nakon toga, pošto je pojan psalam ''Slava Gospodinu'', i pošto je iskazano poštovanje Svetome Trojstvu, ustaje se i vrši se lagan naklon glave prema oltaru. Mi vam naređujemo da pošto je propovijed završena i određen član Evanđelja pročitan i objašnjen na pravi način i nakon što je završeno pojanje '' Te deum laudamus'' [Od Gospodina poslan], i cijela Zahvalnica otpjevana a Jutrenje završeno ti ćeš biti na nogama a kada sve bude završeno izaći ćeš iz Crkve kao što to i treba da se uradi. Ovako ćeš se ponašati za svako Jutrenje kao i za vrijeme sata Gospi posvećenog.
O odijevanju Braće
17.Naređujemo da sva Braća moraju biti odjeveni jednoobrazno, u odgovarajućoj boji - bijeloj, crnoj ili smeđoj. Braća Vitezovi zimi, a ljeti ako je moguće, nosiće bijeli ogrtač tako da se razlikuje od onih koji ne pripadaju Vitezovima Gospodnjim koji napustiše život u tami tako da bjelina ogrtača simbolizira čistoću njihovih navika, čestitost i potpunu nevinost. Nevinost čini neukaljano srce hrabrim i daje zdravlje tjelesno. Ukoliko Brat pogazi zavjet nevinosti nikada se neće oporaviti niti naći mira i spokoja u blizini Božjoj jer dao je Zavjet apostolski koji kaže '' Pacem sectamini cum omnibus et castimoniam sine qua nemo Deum videbit'', [Pokorom i suzdržanjem donijeti mir svima, čednim se držati – bez toga Boga nitko neće vidjeti]
18.Ipak ova blagodat je izgubljena a trud besmislen i uzaludan ako izaziva rađanje ponosa koji na ukrašavanje i isticanje nagoni. I zato nam valja narediti da niti jedan Brat ne smije imati i nositi krzno životinjsko niti bilo što drugo što se po običaju ili sujeti na tijelu nosi kao ni pokrivač ukoliko nije od janjeće vune istkan. Sva Braća moraju imati po jedan istovjetan ogrtač tako da im neće biti problem isti svake noći skinuti bilo sami bilo uz pomoć poslužitelja. Draper koji je dužan brigu o ovim stvarima voditi pazit će kako su ogrtači savijeni i složeni i vodi li se računa o njima kao i izlažu li se Braća prilikom skidanja previše dugo zlim očima i pokvarenim jezicima i tu svoju dužnost će priležno obavljati ako hoće nagradu od Boga primiti. Isto tako svakom Bratu mora dati odjeću odgovarajuće veličine i to naročito kada se za bitku i napad pripremaju.
19.Ukoliko ipak neki Brat u svom ponosu i bezumnoj aroganciji svoju odjeću počne ukrašavati i kititi ili pak tražiti novu opremu i odjeću mada mu je stara još u dobrom stanju ima mu se i ta stara uzeti pa mu dati najgora koja ima na raspolaganju. Onaj koji novu opremu i odjeću dobije mora odmah staru vratiti i ona će se dati štitonoši ili kaštelanu ili sirotinji ubogoj ili što već misli da je najbolje onaj tko o odjeći i opremi brine.
O košulji
20.Što se nošenja košulje ispod prsluka tiče to je dano na slobodu Bratu da izabere hoće li je nositi ili ne jer na Istoku su velike vrućine i pripeka od Uskrsa pa do Svih Svetih. Onaj Brat koji to želi može ispod ogrtača i prsluka nositi lanenu košulju.
O posteljini i preobuci
21.Svaki Brat mora imati odjeću i posteljinu koju će mu Gospodar osigurati. To znači da svatko mora imati slamnati madrac, jastuk i jedan pokrivač. Ukoliko Brat nema madraca može koristiti prostirač ili mekani tepih. Pokrivač treba biti lanen. Također treba imati košulju, kratke gaće, remen kojim se može opasati i cipele. Sve to mora biti uredno pored postelje složeno preko noći. Draper svu tu spremu mora osigurati kao što mora i omogućiti svakom Bratu da mu tonzura bude izbrijana i mora česte preglede vršiti da li je ista uredna i sprijeda i od straga kao i da li su brada i brkovi uredni bez obzira koliko gusti bili.
O zašiljenim i cipelama sa trakom
22.Izričito i strogo zabranjujemo bilo kojem Bratu da nosi bilo zašiljene bilo cipele sa ukrasnom trakom kao što nošenje istih zabranjujemo slugama ili onima što po ugovoru služe u bilo kojoj Postaji Reda. Dobro je poznato da nošenje ovakvih stvari pripada poganima kao što im i druge navike i obilježja ili nesputana duga kosa pripadaju. Nitko tko vjeruje u Boga Svevišnjega i ko želi kroz i u Njemu biti ponovo rođen neće sebe unižavati sa ovim niskostima već će se uvijek sjetiti rečenog '' Estote mundi quia ego mundus sum'' [Budi čist da bi Meni bio nalik]
O ponašanju prilikom objedovanja
23.Sva Braća će jesti skupa unutar blagovaonice. Prilikom objeda će se ponašati skromno i ukoliko nešto nekome treba on će to zatražiti skrušeno i tiho kao sto je kod redovnika i uobičajeno. Kao što apostol reče '' Manduca panem tuum cum silentio' '[Pojedi kruh svoj u tišini]. Psalmi kažu '' Posui ori meo custodiam'' [Zadržao je moj jezik kada je trebalo].
O čitanju Sv.Pisma
24.Uvijek prilikom ručka i večere potrebno je, kada je to moguće, čitati i tumačiti određen stih ili poglavlje iz Sv.Pisma. Ako volimo Gospodina i Volju Njegovu i radi smo izvršavati Njegove zapovjedi moramo suzbiti svoju želju i napasti te čitanje pažljivo i u tišini slušati štoviše uzdržani i tihi moramo biti i prije no što čitanje započne.
O vinu koje sljeduje
25.Zbog nedostatka čaša i posuđa u pojedinim Postajama Braći valja objedovati u parovima i na smjenu tako da Braća moraju biti strpljiva i pažljiva dok oni prije njih sa obrokom ne završe a ni jedni ni drugi ne smiju čitanje Evanđelja prekidati već ga strpljivo i pomno slušati bez brige za svoje sljedovanje čaše vina jer će vino biti na podjednake i pravične dijelove podijeljeno i svaki brat će istu količinu vina dobiti.
O jedenju mesa
26.Sasvim dovoljno i dozvoljeno ga je jesti tri puta u toku tjedna a u dane posta nikako i pod nikakvim okolnostima naročito prije Božića, Svih Svetih, Uskrsa i Gozbe Sv.Apostola.Treba se uzeti u obzir da jedenje mesa škodi tijelu no povremeno se ipak može jesti pa tako Braći treba omogućiti da u gozbi na dan nakon Uskršnjeg Utorka imaju obrok s mesom. Isto tako svoj Braći koji pripadaju Templarskom Redu, bez obzira bilo da je riječ o kapelanima ili pisarima, nedjeljom će biti dana dva obroka sa mesom u čast i slavu Uskrsenja Gospodinovog kojeg uvijek na umu treba imati. Kaštelanima i koslijerima bit će u taj isti dan osiguran jedan obrok sa mesom za što trebaju iskazati zahvalnost Gospodinu.
O ishrani u ostalim danima
27.Ponedjeljkom ,srijedom i subotom Braća će imati osiguran dva ili tri obroka od zelenja i kruha. Braća koja samo na kruhu poste svoj obrok će dati svojoj subraći.
O ishrani u petak
28.Petkom će postiti cijelo Bratstvo u slavu Žrtve Gospodina našeg Isusa Krista kao i sve dane od Svih Svetih do Uskrsa izuzev Božića i samog dana Uskršnjeg kao i dana Gozbe Sv.Apostola. Ovo ne važi za slabu, bolesnu i ranjenu Braću koji mogu mesni obrok jesti od Uskrsa do Svih Svetih po potrebi i dva puta dnevno radi bržeg oporavka.
O molitvi zahvalnici
29.Poslije ručka i večere Braća će se u tišini molitvom zahvaliti Gospodinu i Crkvi i pomoliti se za boljitak i napredak Kuće ili palače u kojoj služe i koja im je obrok dala. Sa skromnošću i poniznošću u srcu oni se trebaju zahvaliti Gospodinu Isusu Kristu koji je njihov zaštitnik i darodavac i Gospodin Milostivi. Ostaci obroka će biti ostavljeni sirotinji koja može doći da ga uzme. Toga se uvijek mora pridržavati i na tome se ne smije štedjeti jer siromašnima pripada Carstvo Nebesko pa se zbog toga ne smije biti neodlučan u milosrđu ovom no će ono postati uobičajeno jer Kršćanin prepoznaje svoje svugdje, pa i među sirotinjom i ništima, i zna da udijeljeni kruh je udijeljen u Ime i zbog Svevišnjega i onih koji ga na zemlji predstavljaju.
O razrjeđivanju vina sa vodom
30.Kada dnevno svjetlo mine i nastupi večer i zvona pozovu na večernju molitvu svi su dužni odazvati se bez obzira gdje bili i u kojoj zemlji boravili. Prije no što pristupi molitvi Brat može uzeti času vina koje mu je Gospodar osigurao i uz obrok dao ako je ikako mogao. Tu čašu vina valjalo bi sa vodom razrijediti ako se nije u oskudici sa vodom što vise jer i Salamon reče '' Quia vinum facit apostatare sapientes.'' [Jako vino slaba pamet]
O zavjetu šutnje
31.Samo u slučaju iznimne nužde Brat može prekršiti Zavjet koji je dao. U drugim slučajevima, kad tog Zavjeta nema, Brat će uvijek tih biti i ako se javi potreba za razgovorom na primjer sa štitonošom svojim, razgovor će se voditi tiho i polagano a i inače će uvijek biti tih i u tišini će i na počinak u postelju poći. Ako se ipak Vitezovi ne pridržavaju toga već su bučni preko svake mjere to je ozbiljan problem koji se mora odmah riješiti prije no što slijedeće jutro nastupi bilo da će to riješiti sam Gospodar bilo starija i nadređena Braća koja Redom rukovode po odobrenju Gospodara. U svakom slučaju Braća moraju govoriti onako kako im doliči i to mora biti u skladu sa onim sto će dolje biti rečeno.
32.Zapisano je '' In multiloquio non effugies peccatum'' sto će reći da previše govora priliči djeci. I na drugom mjestu također '' Mors et vita in manibus lingue'' [Život i smrt leže na jeziku]. Zbog toga nam valja i zabraniti prazne i skaredne razgovore ili šale a ukoliko neki Brat neku skarednost ili pošalicu u razgovoru spomene prije spavanja onda mora očitati propisan broj ''Oče naš'' u pokajničkoj skrušenosti.
O bolesnoj i iznemogloj Braći
33.Bratu koji je bolestan može uz dopuštenje Gospodara biti dozvoljeno da prisustvuje Jutrenju bilo da sam dođe bilo da ga donesu oni koje su Gospodar ili nadležni u Postaji time zadužili. U drugim slučajevima umjesto prisustva službi bolesni Brat će očitati 13 ''Oče naš'' brižljivo pazeći da mu se te molitve u srce otisnu. Ovako reče David ''Psallite sapienter'' [Molite se mudro, promišljeno]. Na drugom mjestu David reče slijedeće '' In conspectu Angelorum psallam tibi'' [Valja se za sebe moliti prije no što to Anđeli učine]. Ukoliko Brat ne može to učiniti za njega će učiniti to onaj kome Gospodar naredi.
O suživotu
34.U Sv. Evanđelju čitamo '' Dividebatur singulis prout cuique opus erat'' [Svakom je dano naspram njegovih potreba]. Zbog toga nam valja reći da nijedan pojedinac nije uzvišen i izuzet od brige o bolesnom i slabome Bratu pa ni onaj koji je manje bolestan već se treba zahvaliti Gospodinu što nije u još većoj nevolji kao što je to Brat njegov. Nijedan Brat se ne smije pogorditi kada Bratu bolesnome i slabome pomaže i na svoje milosrđe i uslužnost ponosan biti jer to je obaveza njegova. Sva Braća trebaju živjeti u slozi i miru, bez pretjerane srdačnosti ali i uzdržljivosti. Moraju živjeti u zajednici.
O Gospodaru
35.Gospodar svakome Bratu kojeg smatra dostojnim može dati konja i oklop a Brat koji to nije tada dobio ne smije se ozlojediti i ljutiti, on mora biti postojan jer bijes njegov je Bogu protivan.
O Savjetu Braće
36.Samo Gospodar može izabrati Braću koju on smatra mudrom i dostojnom za učešće u Savjetu. Naše mišljenje je da nikako se ne smije dozvoliti da svatko bude pozivan na Savjet. Ukoliko se dogoditi da netko želi govoriti o ozbiljnim stvarima kao što je davanje zemlje u zakup ili o određenim poslovima Stožera ili o prijemu određenog Brata tada će Gospodar, ukoliko želi da o tome Savjet raspravlja, sazvati sve članove Savjeta i nakon rasprave će izabrati ono što misli da je najbolje za dobrobit ili nekog pojedinca ili dobrobiti svih.
O Braći koja su poslana preko mora
37.Braća koja su u druge zemlje poslani, u različite dijelove svijeta, moraju pokušati ispuniti dana im naređenja prema njihovoj sposobnosti, trudeći se da ne unize Pravilnik upotrebom mesa i vina tako da će oni van Reda o njima širiti dobar glas a oni sami će biti pravi primjer ispravnosti, dobronamjernosti i mudrosti da bi im svatko sa čašću pružio konak. Ako je ikako moguće poželjno je da ne napuštaju postelju noću da zlobnicima ne bi dali povoda za priču o slabostima njihovim koje su im inače od Boga zabranjene.
O očuvanju mira
38.Svaki Brat mora brinuti o tome da netko ne podbada Braću na bijes i srdžbu kao i to da se u suverenoj Milosti Božjoj ne ogriješi već da Braću drži jednakom, bez obzira da li su slabi ili jaki, u ime milosrđa i bratske odanosti.
O prijemu Braće novaka
39.Onaj koji je namjeran izvršiti svoj sveti zadatak , steći oreol slave i Božje naklonosti i izbjeći vatre pakla može biti primljen među Braću i strogo poštovati naređenja Gospodara jer Gospodinu Isusu Kristu je poslušnost najdraža. Podčiniti se Gospodaru ili onome kome je Gospodar dao ovlaštenja i svojim autoritetom stao iza njega i koji zbog toga mora ispoštovan biti a naredbe njihove se moraju izvršavati bez odlaganja. Kao sto reče Krist kroz usta Davidova '' Ob auditu auris obedivit mihi'' [On će me poslušati i ispuniti riječi koje je čuo].
40.Zbog ovoga razloga Mi se molimo i naređujemo da svaki Brat Vitez bude spreman napustiti svoju volju i bude spreman služiti neograničeno i bez svojevoljnih izlazaka, bez obzira u kom gradu ili zemlji bio na službi, osim ukoliko mu to Gospodar ili nadređeni ne dozvole. Jedini izuzeci od ovoga su dozvoljeni u gradu Jeruzalemu na noć Raspeća ili odlaska zbog molitve do zida Hrama.
41.Tada Braća mogu izaći u parovima a nikako pojedinačno. U drugim slučajevima Postaja se ne smije napustiti bilo da je dan ili noć. Ni Braća Vitezovi niti kaštelani ili kosilijeri ne smiju sa nekim van Postaje razgovarati ili se viđati bez dopuštenja. Također propisujemo da nijedan pripadnik ovog Reda koji poštuje naredbe Gospodnje, bez obzira o kom se Bratu radilo, ne smije biti mimo svoje volje upućen u bitku ili da mu se oduzme pravo da se u njoj bori ako želi. Ipak, sam Gospodar u određenim slučajevima može drugačije odrediti jer kao što reče tokom izricanja presude naš Gospodin Isus Krist '' Non veni facere voluntatem meam, sed ejus que misit me, patris.'' [Ja ne dođoh ovdje po vlastitoj volji već po volji Oca svog koji posla me].
O međusobnoj razmjeni stvari
42. Bez dopuštenja Gospodara, ili onog tko je odgovoran i zadužen za upravljanje i komandiranje u njegovo ime i sa njegove strane, nijedan Brat ne može razmijeniti bilo koju stvar sa bilo kim niti pitati ili raspitivati se za bilo što i to bez obzira da li se radi o drugom bratu ili nekom drugom pojedincu, ma koliko mala i beznačajna stvar ili predmet da je u pitanju.
O zaključavanju i pismima
43.Bez dozvole Gospodara ili onoga tko je zadužen za upravljanje i komandiranje u njegovo ime i sa njegove strane, nijedan Brat ne smije posjedovati sanduk ili vreću koja se može zabraviti. Komandanti Postaja, Provincija i Gospodar mogu posjedovati iste. Također nijedan Brat ne smije bez znanja Gospodara ili svog komandanta primati pisma od svoje rodbine niti bilo koje druge osobe. Ipak, ukoliko je o muškoj osobi riječ, uz znanje i dopuštenje Gospodara ili onoga tko je odgovoran i zadužen za upravljanje i komandiranje u njegovo ime i sa njegove strane, pismo ili poruka mogu biti pročitani ili prenijeti Bratu u prisutnosti komandanta.
O svjetovnim poklonima
44.Ukoliko je Bratu poklonjeno nešto što ne može biti dugo čuvano, na primjer meso ili neku drugu hranu, od neke svjetovne osobe u znak zahvalnosti Brat je u obavezi da isto prijavi i preda svom komandantu koji će isto predati onome tko je zadužen za opskrbu i čuvanje hrane i namirnica a isto će, kada to bude bilo moguće i potrebno, istu podijeliti među svom Braćom uz redovan obrok. Ukoliko se pak radi o nekoj drugoj vrsti poklona, ma o čemu da se radi i ma od koga da potiče, svejedno od rodbine, prijatelja ili druge neke osobe, Brat to ne smije prihvatiti bez dozvole Gospodinara ili onoga tko je odgovoran i zadužen da upravlja u njegovo ime i sa njegovim znanjem. Ukoliko je Brat odsutan kada je poklon donesen i predat komandantu isti će biti zadužen i obavezan jamčevinom za njega kao i da će o njemu obavijestiti Brata kome je poklon namijenjen bez obzira da li će biti odlučeno hoće li mu se on predati ili će biti vraćen. Poklon, ma o čemu da se radi, ne smije biti zadržan ukoliko je odlučeno da se ne preda Bratu ma sa čije strane i ma o kolikoj koristi da se radilo.
O lošem držanju i činjenju grijeha
45.Ukoliko se desi da Brat, u govoru, vršenju službe ili ispunjavanju borbenog zadatka, počini neki grijeh, učini neku pogrešnu stvar ili omalovaži bilo koga na bilo koji način, on o tome mora obavijestiti Gospodara i upoznati ga sa svim što se i na koji način desilo da bi ovaj mogao učiniti i odrediti pokoru i naknadu koja će pomoći da se očisti zaprljano srce Brata. Ukoliko se radi o nečemu manje ozbiljnom molitva, post, ispovijed i pokajanje će biti dovoljni, no ukoliko je riječ o ozbiljnijem sagrješenju ili prekršaju ili o ponovnom činjenju iste stvari, Bratu će biti određena teška pokora tokom koje Brat ne smije biti u zajedništvu sa drugom svojom Braćom, niti im se obraćati niti jesti i piti sa njima niti na bilo koji način općiti sa njima ili bilo kim drugim osim sa onim kome to Gospodar dozvoli, već vrijeme mora provoditi sam u molitvi i u ispunjavanju obaveza koje će mu biti date. Ipak druga Braća moraju biti milostivi prema njemu bez obzira što su u svemu njemu nadređeni kao i Gospodar kada donosi svoju odluku o trajanju pokore i njenoj težini da bi milostivošću svojom zaslužili Milost na Dan Strašnog Suda.
O teškom sagrješenju i odsustvu pokajanja
46.Prvenstveno moramo naglasiti da niti jedan Brat, bez obzira na svoj položaj, ugled, zasluge ili na to da li je onemoćao ili ne, ne smije biti pogorđen i ubjeđen da će njegovo zlodjelo i sagrješenje biti nekažnjeno. Ukoliko kod Brata ne postoji želja da se pokaje i prizna sagrješenje kazna koja će mu biti izrečena mora biti teža jer ga je grijeh prelesti i gordosti obuzeo te ne mari više za Boga niti u njemu ima pokajničke smjernosti već se hvališe i gordi sa svojom snagom i nadmoći on mora biti odriješen iz pobožnog stada jer apostoli nas uče - '' Auferte malum ex vobis''(Odstranite grješne koji su među vama). Stoga se i zabludjela ovca mora premjestiti i ukloniti iz društva ponizne i vjerne Braće.
47.Nadalje Gospodar mora imati pod svojom kontrolom ne samo podčinjene no i sve stvari koje se istih tiču tako da se ne smije zbiti da neodlučnošću ili pretjeranom trpeljivošću svojom na bilo koji način podupire slabost nečiju, a naročito ne kod onoga koga je porok pod svoje uzeo, tako da je potrebno -kada okolnosti ili nedoumica neka postoji – iz ljubavi prema pravdi dakako-savjet kod Patrijarha potraži i sud njegov uvaži i to bez odlaganja koje dalju nesreću i muku može donijeti. Jer kao sto St.Maxime reče ''Moja popustljivost ne smije biti veća nego što je to počinjen grijeh kao što ni pretjerana kazna neće biti nikada uzrok da grešnik isto sagrješenje počini''.
O glasinama i klevetanju
48.Nama je snagom Istinite Riječi Božje naloženo da savjet Braći damo da po svaku cijenu izbjegnu pošast i zlo koje zavist, ogovaranje, inat, uvreda, ponižavanje i nipodaštavanje donose. Svako treba sebe čuvati i po apostolskom učenju postupati – ''Lako se da prepoznati oko zavidljivo u velikoj gomili'' kao i ''Da zbog grijeha tog čitav narod pred Gospodinom ne ispašta.'' Ipak, iako je takav Brat koji pokazuje neku od ovih pogubnih slabosti grješnika, prema njemu se bratski i sa milošću treba ophoditi te ga u tajnosti na uočenu grešku upozoriti i to prvo od strane jednog Brata a ako njega ne posluša onda i od strane drugog nekog a ako rečeni Brat prezir i odbojnost prema njima i njihovoj dobronamjernosti iskaže, onda ga i javno treba prozvati i pred cijelim Bratstvom na sagrješenja njegova ukazati jer onaj tko drugog ponižava pati od jednog strašnog duhovnog sljepila i teško može uočiti kako njegova zavist je lako uočljiva i pogrdna i koliku tugu i žalost kod drugih izaziva ma koliko se taj Brat trudio istu skriti jer ona nije slučajno nastala no potiče od otrova prastare zlobe đavolje.
O gordosti i istrajnosti u sagrješenju
49.Svaka suvišna riječ je grješna kao što je i gordost sklona rječitošću da se opravda prije no što stane pred pravednog sudca Gospodina našeg Isusa Krista kojem su poznate sve tajne srca našeg i svi grijehovi koje počinismo i stoga podsjećamo na riječi Davidove- '' Obmutui et silui a bonis'' [''Dobro je u tišini riječi izvagati'']. Neki ipak ispred sebe stavljaju štit rječitosti i gomilu opravdanja skrivajući se iza njih želeći kaznu izbjeći za sagrješenja i počinjene greške svoje hraneći tako svoju pogibelj i zlo kojem su skloni. Stoga i zabranjujemo bilo kom Bratu da govori o svjetovnim stvarima, ili o bilo čemu drugom što njega ili drugog može udaljiti o Viteških zadataka i posvećenosti, bilo da se radi o pohvalama sagrješenja tjelesnim i putenim kao i o ženama nemoralnim i o dogodovštinama sa njima bilo svojim bilo onim o kojima je od druge Braće čuo a ukoliko se desi da Brat prisustvuje takvim razgovorima koji drugi vode i ne može ih prekinuti, neka odmah ode sa tog mjesta, u tišini, ne dopuštajući da gnjusne riječi uprljaju čistoću srca njegovoga.
O sumnjičavosti i suvišnom zapitkivanju
50.Namjera nam je ispravno Braću uputiti da ne upadaju u zamku suvrenjivosti koja ih može navesti da traže određenog konja ili oružje koje je drugom dano ili namijenjeno pa stoga izričito naređujemo da toga ne smije biti i da nijedan Brat nema prava tražiti konja ili oružje drugog Brata niti za njih pitati i interes pokazati. Ukoliko se nešto tako pokaže i kod nekog Brata prepozna želja i slabost prema određenoj životinji, opremi, oklopu ili oružju, bilo da je isto drugom Bratu dodijeljeno ili ne i bude primijećeno da neki Brat se nerado ili nikako odvaja od nekog dijela opreme i bez istog ne želi ići da ispunjava obaveze svoje van stožera, treba ga poslati kod Gospodara ili onoga tko u njegovo ime i sa njegovim znanjem nadređen je rečenom Bratu i istome predočiti neprimjerenost njegovog ispoljavanja koje ne priliči čistoj vjeri i istinskom bratstvu a ukoliko je pak želja tog Brata neškodljiva i nije odraz gordosti i grabežljivosti Gospodar mu može dopustiti da vodi brigu o životinji ili da duži tu opremu. U suprotnom najbolje je istu, ako vrijednost njena nije velika, baciti.
O konju i štitonoši
51.Svaki Brat u rezervi će imati tri potkove i ništa više bez izričitog dopuštenja Gospodara zbog zavjeta na siromaštvo koji su dali Vitezovi Hrama Salamonovog kao i zbog oskudice i siromaštva samog Bratstva. Također svaki Brat može imati i svog štitonošu kojeg ne smije tući i mučiti već prema njemu mora biti milosrdan i kao Vitez se ponašati.
O ukrašavanju mamuza i opreme
52.U potpunosti zabranjujemo da bilo koji Brat ima zlatom, srebrom ili nečem drugim ukrašene ili okićene uzde, stremen, mamuze ili neki drugi dio opreme. Također zabranjujemo da sa istim metalima ukrašava svoj oklop ili sa ukrasima nekim što ih je na poklon dobio jer takve stvari možda mogu dati ljepotu materiji ali oduzimaju duhovni i sjaj vjere kojom je vitez obasjan. Također kićenje i ukrašavanje izazvani su ponosom i gordošću i željom da se istakne u odnosu na drugu Braću. Ukoliko se pak o nečemu skromnom i sićušnom radi, poklonu ili daru proisteklom iz zahvalnosti Gospodar može dopustiti Bratu da sa njime okiti svoj oklop pred polazak u bitku a u ostalim situacijama nakićenu opremu da oduzme i da je sa drugom zamjeni.
O pokrivanju koplja i korica od mača
53.Neka ne bude Brata koji će sa ovakvom brigom biti opterećen, niti sa tim da štit i koplje svoje pokriva i korice mača ulaštenom i sjajnom čini, jer to su nebitne stvari koje su odraz gordosti.
O torbi za nošenje hrane i njenom ostavljanju
54.Neka se ne nađe kod Brata tako nešto, ili vunena i lanena tkanina, u što će hranu ili ono što je od nje ostalo ostavljati i nositi, već će sve sa Braćom svojom dijeliti. Hrana će biti nošena u zajedničkoj vreći i u nadležnosti i pod skrbi za to određenog Brata koji će istu i dijeliti podjednako svima kada je vrijeme za to. Iz ove naredbe su izuzeti profani koji služe i koji zavjet nisu primili.
O lovu
55.U potpunosti zabranjujemo svoj Braći, bez obzira na čin i položaj, da pticu pticom love. To ne pristaje muškarcu koji je za redovničkim zavjetom prisegao i svjetovna veselja i razonodu iza sebe ostavio i svjetovnih uživanja se odrekao već mu je u obavezu i sa naredbom Božjom dano da i po noći i po danu sa plačom i molitvom priseže za Milošću koja će mu donijeti oproštaj od grijeha njegovih počinjenih. Nije Braći dano da budu u pratnji drugog nekog tko u lov sa pticom na pticu ide niti je to društvo njegovo kao što im je neprimjereno da se smiju i razdragani i veseli budu viđeni bilo gdje i u bilo kojim okolnostima, niti da govore suvišno i viču bez razloga. Također Braća ne smiju pratiti ni one koji u lov idu sa samostrelom ili da konjima i psima gone druge životinje izuzev ako to ne čine iz ljubavi i želje da preobrate i na pravi put ukorom i razgovorom i primjerom upute zabludjele, nevjerujuće ili pogane. Ni u tom slučaju Braća ne smiju vikati, brbljati ili se u lovu veseliti već šutjeti i smjerni biti.
O lovu na lava
56.Istina je da je Brat svaki obavezan svetom dužnošću posvećenosti Braći svojoj i potpunom predavanju duše svoje Isusu Kristu u čije ime i ide da odbrani Sv. Zemlju od ne vjerujućih pogana koji su neprijatelji Sina Božjeg i koji poriču čistoću Djevice Marije. Boraveći u tom podneblju i loveći sebi samo za hranu Braći je ipak dopušteno i da lavove love jer su to zvijeri koje svoje kandže prema svakom usmjeravaju kao što je i svaki čovjek u obavezi da ruku svoju prema zvijeri usmjeri.
O posjedu i kmetovima koji mogu biti dati Braći na upravu
57.Ovakav novi Red u sebi ima i ljudi koji nisu učeni u duhu Svetog Pisma niti su sa njim dobro upoznati a vrlo brzo će se naći u Svetoj Zemlji. Zbog borbe stvoreni i osnovani ovaj novi soj Viteza moći će se u borbu upustiti i neprijatelja ubiti bez činjenja grijeha. Zbog toga na nama je da tom i takvom Viteštvu pravu mjeru odredimo i suca koji će pravedno bdjeti nad njim. To jedino može biti sam Red Templara koji će njegovati i upućivati Vitezove svoje u duhu poštenja, dobrih djela, dužnosti, obaveza i onih zasluga koje u sebi ljepotu i uzvišenost nose jer će Vitezovi Templari ući u novi svijet i nove ljude sresti koji su različiti od onih koji su im poznati ali prema njima moraju pravednost i blagost pokazati i to naročito nad kmetovima sa kojima će možda upravljati i od kojih će namet uzimati u skladu sa već postojećim zakonom i običajem a nikako preko ili više od toga.
O desetini
58.Onom tko je rad ovozemaljsko bogatstvo ostaviti, tome je siromaštvo blagodat koja sljeduje i isto mu teško ne pada jer na odricanje je spreman i ono je izbor njegov bez obzira što i Brat koji u sažiću živi smije primati desetinu koji mu po nekom pravu sljeduje. Tamošnji biskup rado će primiti taj novac, cijeli iznos ili dio, i Crkvi ga na raspolaganje dati. Nadalje, ako iz svjetovne zaostavštine ili očevine Brat sredstva neka prima ili dobiva uz dopuštenje prelata on sa njim može milosrđe činiti ili ga u legat neki dati i uložiti.
O presuđivanju
59.Poznato nam je, jer vidjesmo, kako na različite načine tlačitelji naroda strašnim mukama izlazu vjernike i pripadnike Svete Crkve kojima se ni broj ne zna i kakve patnje nemilostivost donosi. Stoga je i jasna presuda koncila našeg kao i naredba koju izdajemo svima koji odlaze put Istoka ili bilo gdje drugdje gdje se može tražiti od vas i gdje će te se pitati i odlučivati o različitim stvarima i gdje drugi mogu biti po prilici nekoj iznad vas, da jedino ljubav prema istini, ljubaznost prema čovjeku i posvećenost dužnosti budu vam mjerilo prosuđivanja i suđenja, a ne želje i zabava nekog drugog. Ovakva naredba se odnosi i na vaše držanje u svakoj situaciji kada se nešto otme, oduzme ili ukrade od vas.
O starijoj Braći
60.Kao bogoljubivim i pobožnima mi vas moramo savjetovati da starijoj i slaboj Braći morate ukazati i odati počast i poštovanje sa ustrajnošću koju obzir nalaže prema krhkosti i slabotinji njinoj ali i zbog autoriteta određenog člana Pravilnika koji regulira te stvari u smislu njihove fizičke skrbi ali i bez obzira na to nemojte doći u situaciju da ih ražalostite i ogriješite se o njih.
O bolesnoj Braći
61.U brizi i ophođenu prema bolesnoj Braći pokažete obzirnost i iskažite brigu koja je u skladu sa kazivanju evanđelista o onome kako je Gospodin Isus Krist učio- '' Infirmus fui et visitastis me'' [''I bolestan k' meni hodi'']. Tako i prema bolesnom treba obzir iskazati i nesreću njegovu tiho i brižno ublažiti, pružiti mu njegu bez truna neodlučnosti i premišljanja a radi zaslužnog dobitka Kraljevstva Nebeskog. Određenim naredbama i odgovarajućim članom određeno je da treba načiniti Pribježište za vjerne gdje će njega biti pružena svoj bolesnoj Braći i gdje će moći jesti i meso od životinja i ptica i sva ostala jela koja će ih ojačati i povratiti im zdravlje u skladu sa Pravilima i na način primjeren Postaji u kojoj borave.
O upokojenoj Braći
62.Kada neki Brat napusti ovu Dolinu Suza i predstavi se Gospodinu konačno oslobođen patnje i niskosti svog fizičkog tijela, naređujemo da mu se za pokoj duše održi sprovod na kojem će čistog srca od strane Braće njegove biti otpjevane molitve za spokoj grješne mu duše dok će svećenici održati Službu Božju i misu u spomen i ime predstavljenog Brata, također će biti udijeljeno i milosrđe u odgovarajućoj i primjerenoj svoti u svrhu umanjenja i ublaženja oprostivih grijehova koje taj Brat počini u životu svojem. Isto tako će sva Braća Postaje u kojoj Brat upokojeni služiše, u toku sedmodnevnog spomena očitati stotinu ''Oče naš''. Sva Braća koja su na službi u toj Postaji a nalaze se izvan nje po nekoj obavezi ili zadatku svojem, moraju izreći već spomenuti i određen broj ''Oče naš'' u ime pobjede Brata upokojenog na strašnim demonom smrti i pogibelji i da bi Brat mogao dobiti Milost Božju zbog izrečenih molitvi za upokojene. Nama je dano narediti i zamoliti pod okriljem svojeg pastirskog autoriteta da siromah neki ima biti hranjen sa mesom i vinom umjesto četrdesetodnevnog spomena jednako kao da je Brat živ i strogo zabranjujemo svaki drugi oblik obreda ili žrtve koji su uobičajeni ali nisu primjereni Siromašnim Vitezovima Templarima i Zavjetu i poslušanja njihovog kao što i zabranjujemo slične stvari koje se obično obavljaju na Uskrs i prilikom raznih drugih gozbi među profanima.
63.Nadalje, neizostavno i opet valja bit spomenuto, da svoju vjeru morate ispovijedati čistog srca i danju i noću da bi ste bili spremni i pripravni sa poniznošću i poštovanjem dostignuti i ostvariti mudrost koju proroci spominju - '' Calicem salutaris accipiam''. To jest ''Želim ispiti pehar spasenja'' što znači ''Prihvaćam iskupiteljsku smrt Kristovu na samrti svojoj i kao sto je Gospodin Isus Krist žrtvovao svoje tijelo za mene i ja sam spreman da naše žrtvujem zbog Braće svoje''. To je prikladna žrtva jer život ispunjen odricanjem i žrtvom veoma je mio Gospodinu.
O milosrdnim darovima Svećenstva i Klera
64.U ovom zasebnom članu Koncil jednoglasno ponavlja da su prikladne žrtve i milostinja nešto što se mora podrazumijevati i biti uobičajeno za sve i svakoga. Kapelani, pisari i svi ostali klerici nisu i ne mogu ni na koji način biti izuzeti od toga već moraju milosrdna djela činiti sa onim što imaju i onoliko koliko mogu bez neke propisane i određene sume novčane ili vremenskoga roka, već uvijek. Pozivajući se na Volju i Autoritet Božji, svaki sluga Gospodnji i član Crkve Kristove možda će imati samo nešto jela ili odjeće dati jer i ne posjeduje ništa niti mu bilo išta drugo i pripada pa ništa drugo i ne može za milosrdne svrhe odvojiti a imati u svome vlasništvu nešto više od toga može jedino ako mu Gospodar ne odobri i ne dariva nešto što se ne može i nije prikladno u ime milosrđa dati i pod njega ne potpada.
O vitezovima profanim
65.Oni koji služe a da Zavjet nisu dali niti su postrig primili te se na njih u potpunosti ne odnose pravila Stožera Božjih i obaveze i uvjeti Službe Vitezova Hrama Salamonovog – molbu ali i naredbu u ime milosrđa istima izdajemo da tokom svog boravka u bilo kojoj Postaji ne gube iz vida Svemoć Božju pred kojom su svi bespomoćni i da u ime Ljubavi Božje i van odredbi obvezujuće Bratske milosti koji se na njih ne odnose, jednog ubogog siromaška hrane bar sedam dana zbog vlastite duše a svaki Brat u Postaji će u to ime izreći trideset ''Oče naš'' zarad spasenja njegovog.
O vitezovima profanim koji služe određeni rok
66.Naređujemo da profani vitezovi koji čista srce žele da služe Gospodinu našem Isusu Kristu u nekom od Stožera Reda Hrama Salamonova na neko određeno vrijeme i u nekom periodu, moraju kupiti prikladnog konja i odgovarajuću opremu i oružje kao i sve ostalo što je potrebno. Također naređujemo da se ispravno odredi i procjeni vrijednost tog konja i da se ista zapiše, da se ne bi zaboravila kojim slučajem i kasnije možda do neprijatnih nedoumica dovela, kao i sve ostalo što je rečeni vitez, izvan opskrbe koja o Braći brine, u Stožer unio počevši od ravnih potkovica pa do štitonoše o kojem je dužan brigu voditi i njegove potrebe podmiriti. Ukoliko se desi da procijenjeni konj tokom trajanja tog određenog roka u kojem vitez služi ugine, Gospodar ili onaj kojeg je on zadužio da u njegovo ime upravlja tom Postajom, zamijenit će tog konja sa nekim približne cijene i vrijednosti da vitez ne bi na šteti bio a ukoliko nakon toga, jer je dati rok istekao ili se neka druga eventualnost bitna na njegovom posjedu ili u njegovoj zemlji zbila, vitez poželi vratiti odakle je i došao, ima mu se od strane Gospodara isplatiti pola procijenjene vrijednosti konja a druga polovina do punog iznosa procijenjene cijene neka bude iskorištena za milosrdna djela ukoliko je to po volji viteza a ukoliko nije onda neka mu se cijela svota isplati na ruke.
O zaređivanju seržanata
67.Ukoliko je neki štitonoša ili seržant izrazio želju da služi u Redu Templarskom u okviru neke Postaje ili u Redu uopće i tako zasluži spas duše svoje i otkup od grijeha i to ne u nekom određenom roku, bez obzira iz koje oblasti ili zemlje potiču, ta njihova dobrovoljna žrtva i želja da Zavjet daju ima biti uslišana. Nikako se ne smije dopustiti da zavidni i podli neprijatelji vjere Kristove uguše taj njihov poriv da idu pravim putem poslušanja i pokore i lukavštinom suzbiju iskreno kajanje jer se Red olako odrekao njihove dobronamjernosti i naklonosti.
O bijelom ogrtaču
68.Dano nam je da jasnu i decidiranu naredbu damo i strogo zabranimo pod prijetnjom odlučivanja da bilo tko izvan Kuće Božje sto Red Vitezova Templara jeste, kao i štitonoše ili seržanti koji inače pripadaju Redu, nose bijele ogrtače Reda Hrama Salamonovog jer je to neprimjereno i štetno, kao sto je štetno da i profani vitezovi u određenim područjima to isto rade pa se čak i lažno kao Braća predstavljaju. Također i ljudi oženjeni ili oni koji su nekad Redu pripadali ili u njemu služili nemaju prava nositi ogrtač Reda koji predstavlja čistoću i posvećenost srca i duše onoga koji ga nosi. Veliku sramotu nanose oni besprizorni hvalisavci, štitonoše najčešće, koji ne pripadaju viteškom staležu a bijeli ogrtač Reda nose kao i oni kojima je zbog brige o ugledu Reda Templarskog dat tamni ogrtač koji na sebi ima odgovarajući ornat [obilježje, znak – u ovom slučaju misli se na križ]. U onim provincijama u kojima se ovim potonjim ne može zbog oskudice osigurati takav ogrtač sa obilježjem ima im se dati običan crni ili tamnosmeđi da bi se od Braće Vitezova mogli razlikovati.
O oženjenoj Braći
69.Ukoliko oženjen čovjek izrazi želju da Bratstvu pristupi i postrig primi to se može učiniti samo ukoliko su slijedeći uvjeti ispunjeni
-da je zavještenjem svojim već raspodijelio i odredio način podjele svojeg imanja ukoliko ga smrt zadesi.
-da je želja njegova iskrena i odluka čvrsta.
-da ga ostala Braća podržavaju u toj namjeri i vrijednim i dostojnim za prijem u Bratstvo smatraju.
Nakon što je u Red primljen i pošto je postrig primio on ipak bijeli ogrtač Reda ne smije nositi. Također ukoliko ga smrt zadesi za života dame koja žena njegova pred Bogom i ljudima jest i dalje, Brat kojeg je on za života odabrao ili pak onaj kojeg Gospodar ili onaj tko sa njegovim znanjem i u njegovo ime nadređen jest, ima brigu o njoj preuzeti i o njoj brinuti dok god je živa. I na kraju mora biti spomenuto da Brat koji je oženjen ne može spavati i boraviti u istoj odaji gdje su smještena Braća koji su svoju nevinost obećali Gospodinu.
O sestrama
70.Društvo žene je za muškarca pogubna stvar, jer stara zmija, Đavao, je lukava i zna mnoge načine da skrene Brata sa puta koji u Nebesko Kraljevstvo vodi. Stoga je pristup i boravak žene, bila ona dama ili sestra koja je Zavjet dala svejedno, u bilo kojoj Postaji Reda Vitezova Hrama Salamonovog i isključen u bilo kojim okolnostima. To je zbog toga, predraga Braćo moja, da bi se ne uznemiravani preko mjere mogli odreći iskušenja i navika koje su vas do sada udaljavale od ljepote koju nosi nevino i neiskvareno srce koje posjedujete.
O bliskosti i zbližavanja sa ženama uopće
71.Smatramo pogubnim i opasnim, kao što već i rekosmo, po svaku duhovnost svaki suvišan pogled usmjeren ka licu žene. Zbog toga nijedan od vas ne smije primiti poljubac od žene bilo da se o staroj udovici, mladoj djevi, majci, sestri, ujni ili bilo kojoj drugoj ženi, također Vitezovi Gospodina Isusa Krista ne smiju biti u zagrljaju žene zbog kojeg su muškarci odvajkada pogibelji izloženi jer njihov cilj je život vječni a sredstvo za ostvarenje tog cilja je čista duša i savjest sa kojima će izaći pred lice Gospodnje.
O krsnom kumstvu
72.Zabranjujemo svoj Braći da traže novac za krštenja ali i da odbiju svaki poziv da budu krsni kumovi i da se ne srame to i učiniti bez obzira tko ih na kumstvo poziva jer ako i osjećaju sram i nelagodnost stoga što kumstvo odbijaju taj sadašnji sram će im u budućnosti donijeti vise slave nego li djeca kojoj su kumovi trebali biti.
O pravilima i zapovijedima
73.O poštovanju i izvršavanju svih članova Regule [Pravilnika] i poštivanju svih naredbi i zapovjedi zapisanih u njemu bit će odgovoran Gospodar kojem je dano i da presudi kada se neko pravilo ili zapovijed krši ili ne.
74.Sva Braća i sadašnja i ona buduća, sa hitrim prijegorom neka pristupe bdijenju u spomen na dvanaest apostola u vrijeme dana i praznina koji su njima posvećeni kao također i danima kada se proslavljaju praznici posvećeni Sv. Ivanu Krstitelju, Uspenju Kristovom i dva dana koja mu prethode, Duhovima, Pentakostu, Sv. Lovri, Danu posvećenom Gospi našoj koji u kolovozu pada, Svim Svetim i Danu Silaska Duha Svetoga. Bdijenju i molitvi neka se pristupi radosno i krepko u dane koji su spomenuti i od našeg Pape Innocenta određeni a na način kako on zapovijeda i onako kako je to propisano i određeno na Koncilu u Pisi. Ako bilo koji od ovih prazničnih dana koje u bdijenju i molitvi treba provesti pada u ponedjeljak bdijenje sa molitvom ima se održati u subotu koja mu prethodi. Ukoliko Dan Rođenja Gospodina našeg u petak pada Braća mogu jesti mrsno na gozbi u slavu toga radosnog događaja. Na Dan Sv.Marka također mogu mrsno jesti ali samo u toku dana zbog Litanije i Službe koja se te noći služi u Rimu za sve vjerujuće.
O prazničnim danima koji će se proslavljati u svim Postajama Vitezova Kristovih i Hrama Salamonovog i kada će posebne Službe biti držane.
75.Dan rođenja Gospodina našeg, Dan Gozbe kod Sv. Stjepana učinjene, Dan Sv. Ivana Bogoslova, Dan pokolja Irodovog nad Nevinima, Osmi Dan po Božiću kad stupa novo ljeto Gospodnje , Dan spuštanja Duha Svetoga, Dan Sv. Marije koja plamičak nosaše, Dan Sv. Apostola Matije, Gospino predjavljanje što u ožujku pada, Uskrs i tri dana potonja, Dan Sv. Georgija, Praznik dva apostola – Sv. Filipa i Sv. Ivana, Dan pronalaženja Časnog Križa, Uspenje Kristovo, Pentakost i dva dana naredna, Dan Sv. Ivana Krstitelja, Sv. Petar i Sv. Pavle –dva apostola, Dan Sv. Marije Magdalene, Dan Sv. Lovre, Dan rođenja Djevice Marije Gospe naše, Dan Sv. Mateja apostola, Dan Sv. Mihovila, Dan Sv. Simona i Sv. Jude, Svi Sveti, Dan Sv. Martina što pada zimi, Dan Sv. Katarine što pada zimi, Dan Sv. Andreja, Dan Sv. Nikole što pada zimi, Dan Sv. Tome apostola.
76. Slavlje i prigodna Gozba ima se održati u svakoj Postaji Vitezova Kristovih i Hrama Salamonovog. Želimo vam naročito napomenuti i savjet dati i našu želju izraziti da strogo pazite i na umu imate da sva Braća Templari budu skupa na Božić pa stoga i da pohitaju u Nedjelju, uoči praznika Sv. Martina, da bi zajedno sa svojom Braćom proslavili radostan tren rođenja Gospodina našeg. Jedino opravdanje za neažurnost i odsustvo sa ove zajedničke Gozbe u slavu Gospodina našeg Isusa Krista može biti bolest. Ukoliko se dogodi da praznik posvećen Sv. Martinu pada u Nedjelju Braća neće mrsiti tokom sedmice koja joj prethodi već će se strogo pridržavati sedmodnevnog posta.
Ovdje završava Pravilnik Siromašnih Vitezova Kristovih i Hrama Salamonovog.
In Nomine Christi. Amen
Non Nobis Domine Non Nobis Sed Nomini Tuo Da Gloriam
© OCMTH CROATIA