Optužbe protiv templara
Tekst prvobitne optužnice prema Braći i Redu
Optužnica je formirana na osnovu iskaza ''pokajane'' Braće, dakle denuncijanata koji su se ''obratili'' Filipu Lijepom potaknuti ''pokajanjem i Kršćanskim Duhom'' i predstavljala je opravdanje i povod za provođenja daljnje istrage protiv Reda i hapšenja 139-orice Braće i Velikog Majstora 13.10.1307 god. Uhapšena Braća su bačena u tamnicu i okove. Iscrpljivani su glađu a osim toga uskraćena im je i ''duhovna utjeha'' tj. kontakt sa svećenikom i mogućnost ispovijedanja.
''Najprije treba istaknuti da usprkos tome što je Red službeno priznat i svečano odobren na Koncilu Otaca Svete Rimske Crkve, koji doniješe određeni niz naredbi objedinjenih kroz pravila i regulu Reda, ovdje predstavljena braća su nakon svega ipak počinili ono sto će slijedeće biti rečeno:
Naime ,svaki od njih, je tokom svoga prijema, ili nakon izvjesnog vremena, ili čim bi se ukazala prilika u kojoj bi se okupili da bi primili nekog drugog ili kakvom drugom zgodom, porekao Raspeće ili Isusa ili Boga ili Svetu Djevu Mariju ili sve Svece Božje ili uopće Svetost i Istinitost Boga Jedinoga, vođen i savjetovan tako od strane onih koji su njegov prijem u Red vršili. To se pripisuje svoj braći.
Također, većina od njih, počinili su i slijedeće:
Item, ono sto je gore rečeno činili su povremeno i poslije svoga prijema.
Item, govorili su i podučavali novoprimljenu bracu da Krist ili Isus ili Krist Razapeti, nije istiniti Bog.
Item, podučavali su i govorili da je Krist običan čovjek i lažni prorok.
Item, podučavali su i govorili da On nije razapet za Izbavljenje i Otkupljenje čovječanstva već zbog osobnih grijehova.
Item, podučavali su i govorili da svaki onaj koji se nada ili vjeruje da će se spasiti kroz Krista nije ni jednak ni sličan onome kojeg se oni primili u njihovo bratstvo.
Item, podučavali su i govorili da treba pljuvati na križ ili sliku na kojoj je križ predstavljen ili na kip ili sliku na kojoj je Krist predstavljen, navodeći i tražeći od onih koje primaju, da to čine sami, zajedno sa njima ili poslije njih.
Item, podučavali su i govorili ili ponekad to i činili, da križ treba gaziti i bacati pod noge.
Item, tražili su od braće koja su primljena da gaze križ i bacaju ga pod noge.
Item, tražili su od primljene braće da mokre po križu a zatim da gaze po njemu ili su sami po njemu mokrili i gazili ga, više puta na Veliki Petak.
Item, neki od njih, na neki drugi dan ili na Svetu Nedjelju, su tražili ili prisiljavali, od druge braće da gaze i mokre po križu umjesto njih.''
Sama ''istraga'' je vršena pod nadzorom sudske komisije koju je činilo 26 odabranih plemića sa Filipovog dvora i dvojica istražnih sudaca grada Pariza koji su bili odgovorni isključivo Kralju i to pod torturom koja nije podrazumijevala mučenje samo određenog Brata no i članova, u nekim slučajevima čak i ubijanja njegove porodice ili familije, a ne Inkvizicije kako se obično misli jer je ista tek na zahtjev Klimenta V uključena nešto kasnije, točnije u trenutku kada je trebalo definirati optužnicu od već pribavljenih ''dokaza'' i istu potkrijepiti sa novim i detaljnijim ''priznanjima pokajane Braće'', a ustvari čineći tako lakrdiju od suđenja još konfuznijim. U toj kasnijoj, završnoj optužnici po kojoj su Braći i izrečene kazne, utjecaj Inkvizicije se da primijetiti po posebnom tonu i određenim formulacijama koji joj daju prepoznatljivi fantazmagorični vjerski prizvuk a detalji su precizirani u završnoj optužnici izrečenoj 12.08.1308 god. A pridodane su i slijedeće točke:
1.Da su tokom prijema Braće u Red vršeni obredi i rituali koji nisu podrazumijevali samo odricanje i negiranje Krista i svetosti Djeve Marije već su u sebi sadržavali i prihvaćanje i slavljenje Sotone i da su održavani isključivo noću.
2.Da su Raspelo i Sv. Pismo bili predmeti na kojima je vršena nakaradna blasfemija tokom tih obreda.
3.Da su tokom prijema i učešća u tim obredima Braća ljubili jedan drugoga u usta, pupak i stražnjicu – takozvani ''Poljubac srama''.
4.Da kapelani Reda nisu vršili obred posvećivanja hostije a da ni oni ni ostala Braća nisu vjerovali u njenu Svetost.
5.Da su Braća prakticirala sodomiju tj. homoseksualne odnose.
6.Da je Veliki Majstor Reda davao Braći razrješenje, oprost od svih počinjenih grijehova.
7.Da su Braća zapostavljala i zloupotrebljavala dužnosti milosrđa i gostoprimljivosti izvlačeći iz njih osobnu korist.
8.Da su se Braća klanjali i idoloplokonički ponašali prema kipu mačke i mumificiranoj ljudskoj glavi.
Pored svega toga namjerno su širene glasine o izmišljenim ili pod silnim mučenjima danih ''priznanja'' u kojima se govorilo o tome kako su Braća žrtvovala svoju nekrštenu djecu začetu sa bludnicama koje su tražile utočiste i milosrđe u okviru Hrama, o upotrebi takozvane ''Đavolove hostije'', obožavanju ''ženskih crnih idola'' pa čak i o tome da je sam Sotona prisustvovao obredima. Dosta od tih optužbi i opisa ponovit će se i u kasnijim progonima vještica ali treba istaknuti da već tada, dakle tokom samog suđenja i njegovog okončanja javilo se mnogo sumnji u opravdanost i pravu namjeru istog i to ne u narodu koga se sve to nije mnogo ni doticalo, već prvenstveno plemstva, vladara i klera.
Non Nobis Domine Non Nobis Sed Nomini Tuo Da Gloriam
© OCMTH CROATIA