Neslužbeni Pravilnik Reda
Službeni Pravilnik Reda određen je na koncilu u Troyesu 1128 god. i u biti predstavlja modificiran i prilagođen pravilnik Benediktinskog reda. Prilagođavanje Benediktinskih pravila strogom vojničkom ustrojstvu i specifičnostima Templarskih obaveza i zadataka izvršio je cistercit, Bernard od Clairvauxa. U obzir je uzeo i već postojeća pravila koje su primjenjivali sami Templari a koje je sačinio prvi Veliki Majstor Reda Hugues de Payens.Ona su bila jednostavna i lako razumljiva uglavnom nepismenim Vitezovima, prilagođena surovim uvjetima vojničkog života, tako da su i tokom slijedećih vjekova činili okosnicu stroge discipline i unutrašnjeg ustrojstva Reda.
Osim onih Pravila i odredbi koje su se ticali duhovnih obaveza svakoga Viteza [vrijeme i broj molitvi, post, ispovijed i slično] ta početna, neslužbena Pravila su bila vrlo restriktivne odredbe koje su podrazumijevale izopćenje iz Reda a kasnije kada je formirana hijerarhijska struktura, ili gubitak čina i pokoru.
Prekršaji koji su podrazumijevali izopćenje
- ubojstvo Kršćana osim u samo odbrani
- sodomija [pod njom se podrazumijevaju homoseksualnost i zoofilija]
- kukavičluk iskazan u borbi ili napuštanje bitke dok je stijeg – Boasan, još uvijek podignut
- zavjera i izmišljanje lažnih optužbi usmjerenih ka drugoj Braći ili pojedinačnom Bratu
- napuštanje ratnog logora, stožera, utvrde ili Hrama na period duzi od 48 sati bez dozvole nadređenog
Prekršaji koji su podrazumijevali pokoru i gubitak čina
- dvoboj i tuča sa drugim Bratom
- uvreda ili poniženje Kršćana
- gubitak konja, mača ili ogrtača
- namjerno bacanje ogrtača na zemlju
- spominjanje mogućnosti izdaje, predaje ili pridruživanja Saracenima
- gubitak ili ubojstvo zarobljenika
- laganje i nepristojno ponašanje
- napuštanje logora, stožera ili utvrde noću bez odobrenja
- seksualan odnos sa ženom
- objedovanje nedolično obučen, tj. bez pune opreme
- korištenje bilo kojeg dijela imovine Hrama bez dozvole
- posjedovanje osobnih stvari, novca ili opreme
Zanimljivo je napomenuti da se od Braće koji su po ma kojoj osnovi bila izbačena iz Reda ili pak izgubila pravo na nošenje oružja, ogrtača i učešća u borbama očekivalo pridruživanje Cistercitskom redu gdje su strogom pokorom trebali ''spasiti svoju jadnu dušu kada već čast nisu mogli sačuvati''. Cistercitskom redu su se također pridruživala i starija, ranjena i osakaćena Braća ali su oni ipak i dalje načelno pripadali Templarskom Redu i zadržavali pravo da, ako žele, nose ogrtač, mač i bodež.
Nakon donošenja prvog službenog Pravilnika 1128 god. koji se sastoji od 8 točaka Prologa i 68 odredbi , nova pravila su stalno dodavana jer su se i uvjeti i način funkcioniranja samoga Reda mijenjali. Ipak stare odredbe nisu odbacivane tako da je došlo do apsurdne situacije da je takozvani ''Francuski Pravilnik'' ,koji nije doduše bio važeći, štoviše čak ni poznat, za sve Templare već samo za Francuske Vitezove, u sebi sadržavao 684 odredbi kojih teško da se neko u potpunosti pridržavao.
Ponekad se u kasnijim, redigiranim izdanjima ''Pravilnika'' mogu naći neke vrlo zanimljive ali u suštini beskorisne odredbe poput onih o neophodnosti nošenja nekakvih ''od kože mladog janjeta načinjenih gaća koje se nikada ne smiju skidati'' pa do kontradiktornih rasprava o tome da li vitez treba da nosi dugu kosu i bradu, samo dugu kosu a da bude obrijan ili pak kratku kosu sa tonzurom a dugu bradu, itd.
Ipak, za većinu Vitezova ona prva pravila koja je donio Hugo de Peyen bila su više od običnih normativa, ona su postali tradicija, nešto po čemu se Vitez Templar prepoznaje no pitanje je da li su išta u posljednjim, teškim i mračnim, danima Reda izgubila svoju vrijednost.
Svakako treba i napomenuti da se iz nekih veoma uputnih indicija može zaključiti da su osim ovih pisanih i zapisanih regula postojala i nepisana pravila prenošena samo usmenim putem. Kakva su ona bila, što su u sebi sadržavala i na što se odnosila, može se samo pretpostavljati no neke naznake ipak postoje i to ne u nekoj drugoj tradiciji, recimo masonskoj ili nekakvom izmišljenom kontinuitetu na koga se mnogi pozivaju, no u samoj fizičkoj zaostavštini Reda ,npr. u skrivenim značenjima sigila, simbola, natpisa, pečatima koje su legitimno posjedovali visoki dostojanstvenici a koji inače nisu bili predviđeni nijednom odredbom bilo kog pravilnika i statuta, njihovim heraldičkim obilježjima npr. Bez obzira na sve naknadne špekulacije jasno je da je prvobitni ''Pravilnik'' ipak srž Templarskog reda i esencija normi i vrijednosti za koje je većina Vitezova smatrala da su svete.
Sam ''Pravilnik Siromašnih Vojnika Isusa Krista i Salamonovog Hrama '' nije izrađen odjedanput već na mahove i uz duge i mnoge nesuglasice i suprostavljanje određenih klerikalnih krugova koje je Bernard iz Clairvauxa morao nadvladati što uvjeravanjem što ustupcima. Sabor u Troyesu je samo faktički proklamirao regulu koja je već postojala i bila u potpunosti izrađena možda čak i četiri godine ranije no sto je Sabor zasjedao. Štoviše izvjesni povijesni podaci govore da je i o samom osnivanju jednog takvog Reda Bernard imao nekakve zamisli već u periodu od 1116 do 1117 g. Tokom svog boravka u manastiru Seborg. Nikako se ne smije zaboraviti činjenica da je jedan od suosnivača Templarskog Reda bio i Andre de Montbard rođeni ujak Bernarda iz Clairvauxa.
Bez obzira na sve te špekulacije o samim počecima Reda jasno je da glavna zasluga makar za klerikalnu i teološku podršku pripada nevjerojatno sposobnom i prodornom cistercitu koji je svakako imao i svoje planove o tome što i kako Red ne samo treba da funkcionira već i da njemu osobno, ali ipak prvenstveno Sv. Kuriji, donese korist.
Nezavisno od svih tih diskutabilnih implikacija za svako ozbiljnije proučavanje i shvaćanje Templara i njihovog Reda ''Pravilnik'' iz 1128g. je neophodno pročitati i pokušati ga sagledati na sveobuhvatniji način no što je to danas uobičajeno, uzimajući u obzir ne samo povijesne, političke ili religiozne činioce te epohe no i kulturološke i psihološke osobine i uvjetovanosti ljudi toga
Non Nobis Domine Non Nobis Sed Nomini Tuo Da Gloriam
© OCMTH CROATIA