Dolazak templara u Hrvatsku
Drugi je križarski rat vođen od 1146. do 1148. I tada su vojske kretale raznim putovima, ali mnoge nisu ni stigle do Svete Zemlje. Završio je porazom Evropljana.
Jeruzalemsko kraljevstvo održavalo se do 1187. godine, kada se u Trećem križarskom ratu Jeruzalem predao muslimanskom kralju Saladinu koji je osvojio Svetu Zemlju. Posljednje uporište, tvrđavu Akko (Acre) izgubili su kršćani 1191. godine.
U tih četrdesetak godina između Drugog križarskog rata i propasti Latinskog kraljevstva nastavili su kršćani iz zapadne evrope odlaziti u Palestinu, bilo kao hodočasnici na grob Kristov, bilo kao trgovci, bilo s namjerom da se nastane na tlu te države. Pohodi raznih vrsta u Svetu Zemlju nastavljaju se i nakon gubitka u Trećem križarskom ratu, jer je Saladin obećao izvjesnu sigurnost kršćanskim putnicima.
Upravo u tom razdoblju, poslije Drugog a prije Trećeg križarskog rata, pojavljuju se templari u našim krajevima.
Iako to nije nigdje zapisano, čini se očitim da je svrha dolaska templara na naše tlo jasna, a podudara se s prvotnom svrhom i funkcijom njihove organizacije: čuvati putnike i štiti putnike na njihovom putu na Bliski Istok.
Zapadni Evropljani, bili su u ovom jugoistočnom dijelu Evrope ne samo izgubljeni, već i fizički ugroženi od domaćeg stanovništva. Putnicima su trebala uporišta, kršćanska i obrambena, a to su im mogli pružiti upravo ratnici-redovnici, vitezovi-templari.
To su shvatili i svi nosioci tadašnje politike: rimski papa, ugarsko-hrvatski kraljevi, nadbiskupi i biskupi i drugi uglednici.
Nažalost, sačuvano je malo povijesnih izvora prema kojima bi se mogao dobiti temeljit uvid u djelovanje i ulogu templara u Hrvatskoj. Na osnovu sačuvanih isprava u više slučajeva, nije moguće utvrditi točnu godinu kad su templari došli u Hrvatsku, odnosno u pojedina svoja sjedišta.
Značajno je da su templari bili neposredno podvrgnuti rimskom papi, pa se neki podatci o templarima u Hrvatskoj nalaze dokumentima rimske kurije.
Non Nobis Domine Non Nobis Sed Nomini Tuo Da Gloriam
© OCMTH CROATIA