BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ (1260./65.-1323.)
ZAŠTITNIK I ČUVAR POSLJEDNIH VITEZOVA TEMPLARA NA NAŠIM PROSTORIMA
Templarski Viteški Red Sv. Bernarda i M. Magdalene ovime želi odati posebnu počast prvom hrvatskom blaženiku,
uvaženom srednjovjekovnom intelektualcu, jednom od prvih teoloških pisaca u Hrvatskoj, a nadasve borca za obespravljene. Trogirski dominikanac i zagrebački biskup Augustin Kažotić, unatoč tome što je bio »ogledalo čistoće i škola kreposti« bio je temeljem poznatih zapisa zaštitnik i čuvar posljednjih vitezova templara na našem području, koji su živjeli i umrli u Zagrebu. Svojom odlukom i odnosu prema njima osigurao ima je dostojno i mirno okončanje života davši im u današnjoj Novoj Vesi, na mjestu gdje se danas nalazi crkva Sv. Ivana Krstitelja, utočište i sigurnost da u miru dočekaju svoje zadnje dane. Želimo spasiti od zaborava dobročinstva koja je uz ostale činio i u kojima je živio naš blaženik i da se nikada ne zaboravi što je za templare učinio stavivši ih pod svoju zaštitu kada su bili nepravedno optuženi, proganjani i osuđeni.
Kažotićevo nepresušno duhovno vrelo
Prvi hrvatski blaženik umro je 3. kolovoza 1323. godine u južnotalijanskome gradu Luceri, gdje je bio biskupom tek godinu dana. Unatoč tomu poznat je kao lucerski biskup, ali kod nas mnogo više kao zagrebački, kojim je postao dvadeset godina ranije (1303.).
Uz njegovo ime veže se i jedna od legendi o postanku imena Zagreb. Pripisuje mu se, naime, izgradnja zdenca podno zidina biskupskoga Zagreba, o kojoj je u »Povijesti zagrebačke stolne crkve«, tiskanoj 1796. godine, kanonik Baltazar Adam Krčelić zapisao: »Biskup Augustin je u vrijeme velike suše, kad se podizala zagrebačka stolna crkva (oko 1312.), svojim molitvama od Boga isprosio nepresušno vrelo. To je ono vrelo što i (danas) teče ispod biskupskoga grada. Ovaj izvor nikada ne presušuje i njegova voda, nekoć kao i sada, isto tako služi i za lijek protiv groznice«.
Prema Krčelićevu opisu biskup Kažotić je tada, predvodeći veliku procesiju ispod svoga grada, zastao i motikom ogrnuo nešto zemlje iz koje je u tome času potekla voda. Neki su, kako legenda kaže, zdenac koji je na tome mjestu potom podignut htjeli nazvati biskupovim, ali ipak prevladaše oni koji ga nazvaše Zagrebom jer se u njem uvijek moglo zagrabiti vode.
Kasnije je, doduše, sporno bilo samo mjesto, jer neki tvrdiše da je to bilo na poziciji Manduševca, a drugi vjerovaše da je to vrelo bilo u Vlaškoj ulici, stvarno ispod biskupova grada. Među njima je bio i mnogo kasniji zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac koji je 1823. godine (točno 500 godina nakon biskupove smrti), u spomen blaženomu Augustinu Kažotiću, dao postaviti kameno krunište zdenca baš u Vlaškoj (na broju 23). Duž oplošja toga kruništa dao je uklesati latinski napis koji u prijevodu glasi: Bogu najboljem i najvećem / Crpst ćete vodu u radosti iz izvora. / Spasitelja (Izaija G. 12, V 3). / Vodu koju je molitvama od Boga izmolio / blaženi Augustin Kažotić zagrebački biskup. / Maksimilijan Vrhovac svećenik slavne crkve / ovim je kamenom opasao 1823. Taj kameni zdenac kao spomen obilježje izvora »Zagreb« danas se nalazi u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba, gdje ilustrira priču o počecima grada i nastanku njegova imena. Odmah uz njega tu je i velika slika zagrebačkog biskupa Kažotića, koju je polovicom 18. stoljeća naslikao bečki majstor Johann Jacobe.
No, Kažotić, dakako, nije poznat samo po toj legendi. Uz Zagreb, odnosno zagrebačku biskupiju, vežu ga značajni pothvati, pogotovo onaj u reformi školstva. Obnovio je zagrebačku katedralnu školu, zahvaljujući kojoj je Zagreb u srednjem vijeku bio najvažniji obrazovni centar u Hrvatskoj i Slavoniji. Kažotićev ustroj katedralne škole bio je putokazom razvoju visokoga školstva u kojem tijekom renesanse i humanizma presudnu ulogu imaše redovnici, ponajprije dominikanci, franjevci i pavlini.
Provodeći svestranu obnovu biskupije, Kažotić je, uvođenjem crkvenog pjevanja, prepravio i bogoslužje, koje je ostalo poznato kao Zagrebački obred (po nekima, s misnim obrascem preuzetim iz dominikanske liturgije). Taj se obred u Prvostolnici održao do 1790. godine kada ga je biskup Vrhovac zamijenio rimskim.
Augustin Kažotić je kao vodeći onodobni hrvatski intelektualac bio izrazito cijenjen u europskim kulturnim krugovima na razmeđu 13. i 14. stoljeća. Kao vrstan govornik i učenjak proslavio se ne samo u Hrvatskoj, već i u Francuskoj i Italiji. Pripadao je uskom krugu ljudi koji su u srednjem vijeku pridavali važnost proučavanju prirodnih znanosti i medicine. Znano je da je bio jedan od prvih teoloških pisaca u Hrvata (poznate su njegove rasprave o pitanju krštavanja slika i drugim oblicima praznovjerja iz 1320. godine te o materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika, napisane 1321./22.) Manje je možda široj javnosti znan i njegov politički angažman, ako iz njega izuzmemo visoke crkvene dužnosti koje su u ono doba na neki način bile u rangu političkih. Kao odlučan branitelj interesa hrvatskoga naroda, Kažotić nije mogao u vrijeme dolaska Anžuvinaca na vlast mirno gledati kako kralj Karlo Robert od početka provodi apsolutističku politiku, koja je bila na štetu hrvatskoga naroda.
Pružajući otpor takvoj svjetovnoj vlasti Kažotić je pokušao u Avignonu, koji je tada bio papinsko sjedište, potražiti zaštitu ne samo za prava Crkve, već ponajprije za sve obespravljene. Ali, to ga je koštalo biskupskog položaja u Zagrebu. Kralj mu je, naime, onemogućio povratak u Zagreb pa ga je papa Ivan XXII. premjestio 1322. u apulski grad Luceru, gdje je bio biskupom do smrti.
Trogirski dominikanac (stupio u red 1277./78.) i zagrebački biskup Augustin Kažotić neumorno se zauzimao za sve koji su zbog siromaštva ili skromnijeg društvenog podrijetla i položaja bili izvrgnuti samovolji moćnika. Stoga je pomagao sirotinji, ispravljao socijalne nepravde, srčano se borio za jednakost, prosvjećivao neuke, liječio bolesne. Bio je prožet istinskom duhovnošću. Bio je, zapravo, onim duhovnim vrelom za kojim je žudio i onodobni Zagreb koji je svome biskupu darovao legendu snažnih simbola. Pa iako je Augustin Trogiranin, kako to zapisaše njegov portretist iz Trevisa – talijanski slikar trecenta Tommaso iz Modene, bio »ogledalo čistoće i škola kreposti«.
Bl. Augustin Kažotić u povijesnim zbivanjima Marijan Biškup OP
Kronološki pregled
Oko 1277./1278. – Augustin stupa u dominikanski red.
Oko 1260. – Rođen u Trogiru Augustin Kažotić.
28. listopada 1286. – Oporuka Trogiranke Stane Saladini, koja ostavlja pedeset zlatnika za knjige svom unuku Augustinu iz Reda braće propovjednika”.
1286. – Augustin putuje iz Rima u Pariz. Na obali rijeke Ticino u blizini Pavije bio je napadnut i ranjen.
1287. - Augustin dolazi u Pariz na viši teološki studij.
Od 1291. do 12/93. – Augustin podučava i propovijeda u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Bosni, Dalmaciji ...
1301. - Augustin u “diplomatskoj službi” Svete Stolice prati kardinala Boccasinija koji kao prigodni papin legat (legatus a latere) predvodi poslanstvo u Hrvatsku i Ugarsku.
9. prosinca 1303. - Papa Benedikt XI. imenuje Augustina zagrebačkim biskupom.
1305. - Biskup Kažotić sastavlja darovnicu u Ivaniću. U nadbiskupskom arhivu sačuvana je ta izvorna isprava. Na ispravi se nalazi velik viseći biskupov pečat s grbom. To je i najstariji sačuvani pečat nekoga zagrebačkog biskupa.
1307. - Biskup Kažotić održava prvu biskupsku sinodu.
12. kolovoza 1308. – Papa Klement V. poziva biskupa Kažotića na opći crkveni sabor u Vienni (Francuska).
29. rujna 1308. – Biskup Kažotić prosvjeduje protiv grofova Babonića koji su nepravedno prisvojili Medvedgrad.
1311. - 1312. – Biskup Kažotić prisustvuje općem crkvenom saboru u Vienni.
1314. – Biskup Kažotić održava drugu biskupsku sinodu.
1317. – Arnold Bamberški posvećuje biskupu Kažotiću svoj Regimen sanitatis (Upute za očuvanje zdravlja).
1318. – Biskup Kažitić održava treću biskupsku sinodu.
1318. – Biskup Kažotić kao zastupnik ugarsko-hrvatskog episkopata odlazi k papi u Avignon.
1. listopada 1319. – Papa Ivan XXII. piše ugarsko-hrvatskom kralju Karlu Robertu i zagovara biskupa Kažotića.
1320. – U Avignonu nastaje Kažotićev teološki spis O pitanjima krštavanja slika i drugim oblicima praznovjerja.
1321.-1322. – Nastaje Kažotićev traktat O materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika (sačuvan je u 4 rukopisa).
21. kolovoza 1322. – Papa Ivan XXII. imenuje Augustina Kažotića biskupom u južnotalijanskom gradu Luceri.
8. listopada 1322. – “Kroz Paviju je prošao vrlo svet muž brat Augustin, dominikanac, premješten sa zagrebačke na lucersku biskupiju” (Opicinuis de Canistris).
1323. – Osvetoljubivi Saracen napada i ranjava biskupa Kažotića.
3. kolovoza 1323. – Augustin umire u Luceri. Sahranjen je u samostanskoj crkvi sv. Dominika u kapeli sv. Petra mučenika.
1324. -1325. – U rukopisnom misalu zagrebačke katedrale upisan je obrazac mise u čast bl. Augustinu: “kad bude proglašen svetim”.
20. listopada 1325. – Vojvoda kalabrijski i potkralj napuljski Karlo upućuje molbu papi Ivanu XXII. da započne kanonski postupak za proglašenje svetim Augustina Kažotića, nedavno preminuloga lucerskog biskupa.
1334. – Ivan arhiđakon Gorički u statutima Kaptola iz 1334. piše o rukopisnoj ostavštini Augustina Kažotića.
1336.-1350. – Nastaju najstarije sačuvane slike bl. Augustina Kažotića (Firenza, Treviso).
1373. – Biskup Trogirski Nikola Kažotić, blaženikov nećak, u spomen bl. Augustinu postavlja sliku i natpis (timpanon) nad glavnim vratima crkve sv. Dominika u Trogiru.
28. travnja 1503. – Ferdinand Katolički, kralj Kastilje – nakon pobjede kod Konsalva - prolazeći s kraljevskom pratnjom preko Lucere na hodočašće sv. Mihaelu Arkanđelu u Garganu, posjetio je taj grad i pokloni se grobu biskupa Augustina Kažotića.
1576. – Darovima lucerske plemićke obitelji d’Auria i njihovih rođaka u lucerskoj crkvi sv. Dominika, s desne strane velikog oltara, sagrađena je kapela bl. Augustina Kažotića
1585. – Posmrtni ostaci Augustina Kažotića, u prisutnosti Siksta Fabria, vrhovnog učitelja (generala) dominikanskoga reda, preneseni su u spomenutu novosagrađenu blaženikovu kapelu.
1608. – Vrhovni zbor dominikanskoga reda traži od magistra teologije br. Augustina Kažotića da svojim autoritetom poradi kod pape da bl. Augustin Kažotić iz Trogira bude proglašen svetim jer se njegov blagdan, po papinskom dopuštenju, slavi u Luceri.
1637. – Ferrarius piše o časoslovu sastavljenom u čast bl. Augustinu i kaže da je taj časoslov “vrlo star”.
1644. – Vrhovna skupština dominikanskoga reda odobrava Dalmatinskoj dominikanskoj provinciji moliti časoslov bl. Augustina Kažotića.
17. kolovoza 1668. – Poglavarstvo grada Lucere proglašava bl. Augustina Kažotića zaštitnikom grada.
Prije 9. rujna 1674. – Lucerski dominikanci pišu generalu reda o izgubljenoj buli proglašenja svetim brata Augustina Kažotića.
11. listopada 1692. – Beneventski nadbiskup, kard. Vinko Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII. (1724.-1730.), darovao je zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću humeral-naramenik bl. Augustina Kažotića. Humeral je iz Rima donio Leopold Karlo Kolonić, kaločki nadbiskup, kasnije kardinal i ostrogonski nadbiskup.
23 siječnja 1694. - Biskup Mikulić je spomenuti humeral iz Kaloče osobno donio u Zagreb, dao za nj izraditi moćnik s poprsjem Augustina Kažotića i natpisom “Sacrum humerale beati Augustini episcopi Zagrabiensis”. Ta se relikvija svake godine 3. kolovoza izlagala u zagrebačkoj prvostolnici i pjevala se sekvenca na čast našem blaženiku.
9. lipnja 1696. – Sveta Stolica, pismom koje je potpisao kardinal Petrucci – od Svetog Oca imenovan postulatorom procesa - naredila je biskupskoj kuriji u Luceri da provede izvide glede proglašenja blaženim i svetim Augustina Kažotića i da, sukladno uputama, nastavi s tim postupkom.
28. rujna 1696. – Kardinal Alberano Cybo, dekan Svetog kolegija i prefekt Svetog zbora obreda, uputio je lucerskom biskupu Dominiku Morelliju pismo kojim ga oponomućuje da provede postupak o drevnom štovanju sluge Božjega Augustina Kažotića.
20. lipnja 1697. – Lucerski biskup Dominik Morelli imenuje crkveni sud za provedbu postupka o beatifikaciji i kanonizaciji, a sam je kao papin izaslanik predsjedao tom postupku.
14. listopada 1698. – Završen je biskupijski kanonski postupak za Kažotićevu beatifikaciju.
19. lipnja 1700. – Papa Inocent XII. odobrava javno štovanje Augustina Kažotića.
19.listopada 1701. – Biskupijama Zagreba i Lucere i dominikanskom redu dano je dopuštenje da mogu slaviti blagdan blaženog Augustina 3. kolovoza.
4. travnja 1702. – Papa Klement XI. posebnom bulom proglašava Augustina Kažotića blaženim.
Biskup Martin Brajković (1703.-1708.) uveo je u zagrebačku biskupiju časoslov na čast bl. Augustina Kažotića i uspostavio njegov blagdan, odredivši da se svetkuje 3. kolovoza.
1747. – U zagrebačkoj katedrali smještene su dvije slike i podignut Blaženikov kip, a kasnije i oltar.
1747. – Krčelić piše Blaženikov životopis “Življenje blaženoga Gazotti Auguština zagrebačkoga biskupa”.
1750. – Podignut oltar u čast blaženika u župnoj crkvi Biškupec kod Varaždina.
1751. – U Beču je tiskan opširan latinski glazbeni priručnik zagrebačke katedrale naslovljen Cantuale processionum s posvetom zagrebačke stolne crkve Augustinu Kažotiću, što nas upućuje na Kažotićevu glazbenu djelatnost u vrijeme njegova upravljanja zagrebačkom biskupijom.
22. studenoga 1812. – Blaženikovo tijelo preneseno iz dominikanske crkve u lucersku katedralu, gdje se i danas nalazi.
1818. - Novosagrađena župna crkva u Lupoglavu, u koju je prenesen blaženikov oltar iz zagrebačke katedrale, posvećena je bl. Augustinu Kažotiću.
1823. – Zagrebački biskup Maksimilijan Josip Vrhovac dao je na blaženikovu
zdencu - koji se nalazio u Vlaškoj ulici 23, sada je smješten u Muzeju grada Zagreba, Opatička 20 - izraditi nov obrub i natpis koji u hrvatskom glasi: “Crpite vodu u veselju iz vrela Spasitelja, koju je blaženi Augustin Kažotić, biskup zagrebački, isprosio molitvom od Boga. M. V. I. E. S.”
11. prosinca 1852. – Zagrebačka biskupija uzdignuta je na stupanj nadbiskupije.
1923. - Ivan Vuletin objavljuje Život Bl. Augustina Kažotića biskupa Zagrebačkoga i Lucerskoga, rodom Trogiranina, Reda Sv. Dominika, Šibenik 1923.
1928. – Bl. Augustin Kažotić dobiva svoj trg u Zagrebu.
1937. – Lucerski biskup Josip Girolamo dao urediti nov srebrni kovčeg za blaženikovo tijelo.
1939. – Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac sa splitskim biskupom dr Kvirinom Klementom Bonefačićem vodi hodočašće na Kažotićev grob u Luceri.
29. kolovoza 1941. – Odlukom gradske uprave Augustin Kažotić dobiva svoju ulicu u gradu Luceri.
1942. – Josip Buturac izdaje Mali životopis svetog zagrebačkog biskupa - bl. Augustina Kažotića
1944. – Dr. Dragutin Nežić u Kulturno povjesnom zborniku zagrebačke nadbiskupije objavio životopis bl. Augustina Kažotića.
1956. – Mons. Alfredo Ciampi piše životopis Il beato Agostino Kažotić O.P. – vescovo di Zagrebia e poi di Lucera.
1959. – Objavljen prijevod Ciampijeva Kažotićeva životopisa.
16. srpnja 1960. – U Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu osnovan je promicateljski odbor za kanonizaciju Augustina Kažotića.
1961. – U Rimu objavljen Kažotićev životopis: P. S. M. BERTUCCI, Una Gemma dell'Episcopato Croato – Il B. Agostino Kazotic O. P. Vescovo di Zagabria e di Lucera (c. 1260-1323), Rim, 1961.
1961. – L. T. ROJAS objavljuje: Agustin Kazotic [životopis na španjolskom], Rim
1961. – O. T. VIDOV (prir.) objavio životopis Blaženi Augustin Kažotić, trogiranin, biskup Zagreba i Lucere, Toronto, Ont. Canada, 1961.
1961. – Svećenik Nikola Palumbo objavljuje Kažotićev životopis na talijanskom Il beato Agostino Kazotc O.P. Vescovo prima di Zagabria e dopo di Lucera (1260-1323), Lucera, 1961. (preveden na hrvatski i objavljen u Vjesniku blaženoga Augustina Kažotića, XXXIII, br. 28 (2000.), sr. 3-9.).
1962.-1963. – Mons. Pavao Butorac, dubrovački biskup, izdaje u Dubrovniku dva molitvenika u čast Augustina Kažotića: Vjenčić molitava i Božji miljenik.
1963. – Petar Grgec objavljuje romansirani blaženikov životopis pod naslovom Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba.
1964. – Dr. Frano Kovačević izdaje Bibliografiju bl. Augustina Kažotića.
3. kolovoza 1964. – U zagrebačkoj katedrali uređena je kapela bl. Augustina Kažotića, a oltar je posvetio pomoćni zagrebački biskup mons. Franjo Kuharić.
3. kolovoza 1966. – Kardinal Šeper blagoslovio kapelu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Volovčici.
1967. – Hodočašće na Kažotićev grob predvodili kardinal Franjo Šeper i biskup Franjo Kuharić.
Non Nobis Domine Non Nobis Sed Nomini Tuo Da Gloriam
© OCMTH CROATIA